Hafiz i profesor Ibrahim Trebinjac, baštinik klasičnog obrazovanja sa povjerenjem u savremenost

U povodu obilježavanja 110 godina od rođenja i 40 godina od preseljenja na Bolji svijet hafiza Ibrahima Trebinjca 16. novembra 2022. premijerno je u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu prikazan dokumentarni film “Hafiz Ibrahim-ef. Trebinjac: 110 godina od rođenja i 40 godina od smrti”, autora Nedima Hrbata. Dokumentarni film je rezultat saradnje Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka i Media centra Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. O Trebinjcu u filmu govore njegovi prijatelji, kolege, učenici i studenti Almasa Imamović, Ferid Dautović, Muharem Omerdić, Enes Karić, Adnan Silajdžić, Nermina Baljević, Sead Seljubac, i drugi. Na premijeri filma prisutnima su se obratili Ferid Dautović, direktor Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka, Amir Sakić, direktor MC IZ u BiH te akademik Enes Karić čije obraćanje donosimo u nastavku.

Ove 2022. godine navršava se 110 godina od rođenja hafiza profesora Ibrahima Trebinjca (19121982), kao i 40 godina od njegove smrti. Hafiz Trebinjac pripada onim generacijama učenih ljudi koji imaju bogatu biografiju. Pred njim su se obrazovale mnoge generacije učenika Gazi Husrevbegove medrese i studenata Islamskog teološkog fakulteta. Sve to znači da su i sjećanja o hafizu i profesoru Trebinjcu - ne samo u Sarajevu već i u mnogim krajevima Balkana - iznimno bogata medju njegovim učenicima i studentima: Bošnjacima, Albancima, Turcima, Torbežima.

Posebna vrsta sjećanja prisutna su i medju onim mlađim generacijama žena i muškaraca, ljudima koji su hafiza Trebinjca slušali u nekoj od nekoliko sarajevskih džamija gdje je bio imam, gdje je učio Kur’ān ili držao mukabele i vazove. Tradicionalni bosanski mekam u učenju Kur āna, onaj mekam kojeg je hafiz Trebinjac savršeno interpretirao, ostao je dugo vremena kao zadati smjer i mjera, kao predložak obrasca ne samo jednog umijeća u auditivnoj prezentaciji i recepciji Kur āna, već i kao umjetnost sui generis.

Ova crtica tek ovlašno ukazuje na mnogo toga što je hafiz Trebinjac oslovio, s lahkoćom prezentirao i raskošno nudio. I ovaj kratki film o njemu, koji se večeras promovira, sve to pokazuje i autentično posvjedočuje.

Neka mi se dopusti da večeras podsjetim - makar prigodno - na onu učiteljsku i profesorsku dimenziju hafiza Ibrahima Trebinjca. Pripadam sretnoj generaciji koja je u Gazi Husrevbegovoj medresi od 1973. do 1978. slušala predavanja iz predmeta koje je hafiz Trebinjac predavao, tefsira i hadisa. Potom smo mnogi, od 1978. do 1982., na Islamskom teološkom fakultetu slušali njegova predavanja iz kiraeta i hadisa.

Profesor hafiz Ibrahim Trebinjac školovao se i naukovno stasao u nekoliko etapa: kao dijete koje je pohađalo mekteb i osnovnu školu, kao učenik u Gazi Husrevbegovoj medresi, kao mladi hafiz, kao student na al-Azharu, potom kao student i svršenik Više islamske šerijatsko teološke škole (VIŠT), njezine prve generacije koja je ponijela fakultetske diplome sa jedne domaće islamske visokoškolske ili fakultetske institucije, tada priznate i izvan Islamske zajednice.

Profesor Trebinjac bio je vrhunski obrazovan klasik u islamskim naukama sa vrlo naglašenim sklonostima da bude otvoren spram savremenih obrazovnih i svježih naukovnih trendova.

Svoja predavanja kako u Gazi Husrevbegovoj medresi, tako i na Islamskom teološkom fakultetu, profilirao je i oslanjao na izlaganja iz nekoliko područja ili unutar nekoliko naukovnih sektora.

Prvo, posvećivao je iznimno veliku pažnju terminologiji islamskih nauka ili pojmovnom instrumentariju visokog stila. Trebinjac je objašnjavao, provjereno i kompetentno, stotine i stotine termina iz klasičnih islamskih naukovnih zdanja i strana tefsira i hadisa. On se nije ustručavao da tu terminologiju prezentira kao savršenu i, rekli bismo, završenu, takvim prezentiranjem izbjegavao je zamke krivih tumačenja i nepotrebnih zbunjivanja svoga učeničkog i studentskog slušateljstva. U ovom pogledu, naukovni ideali profesora Trebinjca zgotovljeni su u davnoj prošlosti, ali su se obrazovnim upućivanjem u te ideale osiguravali čvrsti temelji za usvajanje svježih i savremenih znanja.

Drugo čime se profesor Trebinjac pomno bavio jesu mnoge teme i sadržaji naukovnih disciplina i predmeta, napose kiraeta, hadisa, tefsira. Te teme izlagao je uglavnom slijeđenjem tadicionalnog sklada koji je ustanovljavan vijekovima. Sve teme su jedne iz drugih proizilazile, baš kao što su i nastavni predmeti proizilazili jedni iz drugih, sačinjavajući u biti jednu veliku islamsku nauku koja je nedjeljiva i koja skladno objedinjava sva svoja naukovna područja i oblasti. Na primjer, hadis je jedna velika oblast neodvojiva od tefsira, tefsir je jedna velika oblast nerazlučiva od hadisa. I tako dalje. Kritika hadisa, prije svega kritika njegova tradiranja i prenošenja, nije mogla proći bez tefsirskih prinosa toj kritici. Tako se začela i sama tefsirska samokritika. Profesor Trebinjac je svojom ljudskom i ulemanskom ozbiljnošću bio neka vrsta jamca valjanosti tih nauka, štaviše, pridonosio je visokom značaju, važnosti i neporecivom statusu naukovnih disciplina i predmeta koje je predavao.

Treće što je važno istaći jeste sljedeće: Iako tradicionalista kome su za srce bila prirasla ona znanja, discipline i nauke koje su se kao provjerene i neupitne predavale na tradicionalnim islamskim univerzitetima, profesoru Trebinjcu je itekako bilo drago i ono svježe pozivanje na savremene autoritativne enciklopedije i na mnoga ne tako davno napisana djela. Dovoljno je pogledati njegov prijevod s arapskog poznatog djela “Vjerovanje u Boga u svjetlu filozofije, nauke i Kur’ana” od libanskog autora i alima Nedima el-Džisra (1897-1980). Tradiciji i onom tradicionalnom treba pomoći da se kontekstualizira u onom savremenom, tako dolazi do plodonosne sinteze. Ovaj metodološki zahtjev profesora Trebinjca vidimo, na jedan drugačiji način, i na stranicama njegovog vrlo angažirano napisanog djela “Nekoliko opasnih društvenih bolesti kod nas” (Sarajevo, 1945).

Četvrto što treba posebno istaći u vezi sa profesorom hafizom Ibrahimom Trebinjcem jeste činjenica da je on bio poznat kao alim koji je islamske discipline i nauke izlagao kroz permanentna ukazivanja na znamenite ljude, na muslimanske autoritete u kiraetu, hadisu i tefsiru. I u tom pogledu njega se sa zahvalnošću sjećaju njegovi učenici i studenti. Od njega su primili kompetentna znanja i podatke o životopisima i sirama ogromnog broja muslimanskih učenjaka. Ovim je on svoje bogate uvide u naukovne epohe tradicionalnih svjetova islama prezentirao kao živa znanja i živo nasljeđe. Praktički, to je značilo da je profesor Trebinjac omogućavao da nas važni davni tokovi islamskog nasljeđa oslove svojom svježinom i veličinom iz prošlosti.

Sve ovo su razlozi da se ime profesora hafiza Ibrahima Trebinjca nalazi među imenima naših pet najznačajnijih alima druge polovine dvadesetog stoljeća.