Kakav smo narod 1.

Prva naznaka o Bošnjacima glasi – vjerovatno je to narod paradoksa “svakakav narod”, kako je primijetio rahmetli Alija Isaković. To je jedini narod koji je u doba Osmanske carevine zbog iste kape – fesa – dva puta iz potpuno različitih razloga: prvi put što je nije htio staviti, a drugi put što je nije dao skinuti, gubio glavu. Dok je nemali broj Bošnjaka u poziciji na funkciji – kada bi mogli, sve bi sami obavljali i održavali, a kada izgube funkcije i pozicije i dođu u dispozicije, sve bi to ti isti ljudi, pa i ono što su sami uradili i ostvarili, porušili, razorili i uništili. Ta nepredvidljiva i kosmičko-paradoksalna svijest znala je usljed sitnice podići pobune protiv Osmanske carevine, ali i poručiti sultanu u vezi sa zemljom i domovinom Bosnom “Bir taš veremim baš veremem” – “Glavu ću svoju dati, ali kamen zemlje Bosne ne dam.” Druga naznaka o Bošnjacima glasi – to je narod koji je usljed polustoljetne vladavine komunizma i njegovog obećanja raja na zemlji i usljed četverogodišnje agresije u toku koje se nije moglo kretati, a kamoli raditi, bez radnih navika. Treća naznaka o Bošnjacima jeste: usljed polustoljetnog gubljenja radnih navika i zdravo produktivnog i konkretnog odnosa prema radu, mnogobrojni Bošnjaci zadobivaju svijest oholih siromaha i odbijaju poslove koji su im ispod shvaćenog nivoa. Četvrta naznaka o Bošnjacima proizilazi iz druge i treće i ona glasi: nemali broj bez ikakve potrebe i razloga glumi gospodu bez pokrića. To u očima stranaca ispada karikaturalno i smiješno, unutar Bošnjaka skupo, surovo i besramno. Peta naznaka o Bošnjacima slijedi iz druge, treće i četvrte zajedno a glasi: oni u opasnom broju imaju svijest rasipnika bez razloga, suprotnu četirima osnovnim postulatima Zapada: ideji poziva, ideji rada i proizvodnje, ideji čuvanja, štednje i uštede na svemu i ideji razvoja i usavršavanja proizvodnje.