HĀRŪT I MĀRŪT

I povode se za onim što su kazivali šejtani o Sulejmanovoj vladavini. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini i onome što je objavljeno dvojici meleka u

Babilonu: Harutu i Marutu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nauditi nikome bez Allahove dozvole. Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati iako su znali da onaj ko to sebi pribavi na drugome svijetu neće imati nikakvog udjela. A jadno je ono za što su se prodali, kada bi samo znali! (Bekara, 102)

Ko su Hārūt i Mārūt

O Hārūtu i Mārūtu (ar. ), َوَماُرْوت َهاُرْوت koji se spominju u ovom ajetu i samo na ovome mjestu u Kur’anu, u klasičnim izvorima navode se tri mišljenja: 1. imena dvojice meleka (melekejn) koje je Svevišnji poslao da poduče ljude sihiru (crnoj magiji) kao vid iskušenja; 2. imena dvojice šejtana koji su u Babilonu ljude podučavali sihiru; 3. imena dvojice ljudi, nevjernika u Babilonu koji su ljude podučavali sihiru. Većina učenjaka iz reda prvih generacija zagovara prvo mišljenje, tj. da je riječ o dvojici meleka u ljudskome liku. Na isti način na koji su meleci poslani narodu Luta, a.s., u obliku zgodnih mladića (v. Kur’an 11: 69 i dalje). Meleci u izvršavanju Božijih naredbi na Zemlji mogu nekada poprimiti ljudski (ob)lik.

„Mi samo iskušavamo…”Argument

većine učenjaka nalazi se u sâmom ajetu, tj. u riječima koje slijede nakon spomena Hārūta i Mārūta: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” Dakle, Svevišnji šalje dvojicu meleka da iskušaju ljude, kao što je i Tālūta i njegovu vojsku iskušao rijekom (usp. Bekara, 247). Svevišnji iskušava onako kako On želi! Zato Hārūt i Mārūt govore “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik”, tj. ako nas poslušaš i kloniš se sihira - bit ćeš spašen, a ako se upustiš u to – nastradat ćeš. Zapravo, oni podučavaju ljude tog vremena, i sve ljude za sva vremena, sihiru (magiji), odnosno njegovoj prirodi. Oni dolaze ne da pozivaju ljude na bavljenje sihirom, već da upozore na opasnost bavljenja njime i posljedicama koje nastaju (Kurtubi, El-Džami’ li ahkamil-Kur’an, 2/58).

Historijski kontekst

Za bolje razumijevanje uloge Hārūta i Mārūta uputno je da se donekle razumije historijski kontekst u kome su oni poslani. Oni se pojavljuju u drevnom Babilonu u vrijeme kada su drevni

Izraelićani u svome ropstvu, u teškoj egzistencijalnoj i moralnoj situaciji. I u toj kriznoj situaciji mnogi ljudi okreću se sihiru, magiji, vračanju, tj. vračarima i čarobnjacima, iako ih ova dvojica meleka u ljudskom liku upozoravaju da ne pribjegavaju tim stvarima. Izgleda da su ljudi više voljeli sihir i umjesto napornog i teškog rada nastojali su, baveći se sihirom, doći do lagodnog života. Osim toga, zli ljudi tog vremena lansirali su tezu da je vlast i moć Sulejmana, a.s., bila bazirana na magiji, što je većina ljudi i povjerovala. U takvoj atmosferi ljudi su zaboravili Božiju knjigu, pomiješali Sulejmanove, a.s., mu’džize i djela vračara. I danas su ljudi skloni ovakvom ponašanju: Umjesto rada, truda i zalaganja, za “srećom” tragaju u lutrijama, kladionicama i sl.

Stvarnost sihira

Sihir je, u suštini, psihološka pojava koja putem uma može utjecati na tijelo baš kao što i fizičke stvari utječu na um putem tijela. Naprimjer, strah je psihološka pojava, ali utječe i na tijelo. Sihir, zapravo, ne mijenja stvarnost, ali pod njegovim utjecajem čovjekov um i osjetila počinju osjećati da se stvarnost promijenila. Dokaz za ovo nalazimo u surama: E’arāf, 116; Bekara, 102; sura Felek.

Kako muža od žene rastaviti

Zanimljivo je da se u navedenom ajetu izdvaja jedna vrsta sihira – sijanje razdora između muškarca i njegove supruge: I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti. “Ovo je bila dubina moralne izopačenosti na koju su ti ljudi pali. Ljudi ne mogu pasti na niži nivo moralne degeneracije nego kad im preljuba postane omiljena zabava, a kada se zavođenje udate žene smatra hvalisavim postignućem’’ (Mawdūdī, Towards Understanding the Qur’an, 1/97-98). I danas je čovječanstvo na tom – ako ne i na još nižem nivou moralne degeneracije. Žaloste nas i zabrinjavaju aktualni podaci o sve većem broj rastavljenih brakova u tradicionalnim muslimanskim sredinama u Bosni i Hercegovini.

Svečanom akademijom 6. januara obilježena je 486. godišnjica osnivanja Gazi Husrev-begove medrese. Ovogodišnja posebna priznanja (plakete) za afirmaciju ove odgojnoobrazovne ustanove dodijeljena su svršenicima ove medrese: Ismetu Veladžiću i dr. Muniru Mujiću

Uuvodnoj riječi direktor Medrese Dževad Pleh je podsjetio na vizionarsku misao vakifa Gazi Husrev-bega, koji je utemeljio Medresu 8. januara 1537. godine, te istakao neke od zapaženih rezultata koje su postigli učenici Medrese u prošloj godini te koji su projekti Medrese završeni, kao što je restauracija zgrade u kojoj se nalazi internat za učenike, i koji su započeti kao historijska restauracija i proširenje zgrade u kojoj se nalazi internat i učionice za učenice. Profesor Pleh je istakao važnu ulogu dosadašnjeg direktora Medrese hafiza dr. Mensura Malkića kojem od ove godine počinje mandat na poziciji direktora Uprave za vjerske poslove Rijaseta IZ u BiH.

Zahvalnice za pomoć i saradnju

„Dragi Bog nas je uvezao, u periodu od 2015. godine do evo 2023. godine, u lijep narativ koji se zove Gazi Husrev-begova medresa, ja sam tu, u odličnom kolektivu, bio jedan spoj, jedna kopča u čitavom sistemu koji je, hvala Bogu, uspješno funkcionirao, a tako će uz Božiju pomoć biti i dalje. U Medresi sam već 25 godina, profesor sam ove najbolje, najljepše i najdraže škole od 1998. godine. Iako sam formalno izašao iz Medrese – Medresa nikad neće izaći iz mog srca“, istakao je hafiz Malkić u svom obraćanju. Nakon obraćanja dr. Malkića premijerno je prikazan film “Medresa u novom ruhu – rekonstrukcija, dogradnja i adaptacija zgrade ženskog odjeljenja Medrese” autora Zehre Alispahić i Muhameda Halilovića u produkciji Media centra Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Zahvalnica za nesebičnu pomoć i saradnju u projektima koje je realizirala Gazi Husrev-begova medresa uručena je: direktoru Zejnilu Rebihiću, predsjedniku Komisije za praćenje radova na zgradi ženskog odjeljenja Medrese, Mustafi Vatrenjaku, muteveliji Gazi Husrev-begovog vakufa, Omer-ef. Camiću, glavnom imamu medžlisa IZ Janja, Harun-ef. Eminagiću, glavnom imamu Medžilsa IZ Priboj te Muhamedu Huseinbašiću i Sabriji Turnadžiću, vakifima Medrese.

Gazi Husrev-begova medresa svake godine na Dan škole dodjeljuje priznanje u ime kolektiva Medrese pa je ove godine uručeno profesorici fikha dr. hafizi Behiji Durmišević i radnici u kuhinji Šerifi Delalić.

Posebna priznanja (plakete) koji su životom i radom doprinosili afirmaciji Medrese, ali i svojim radom bili pozitivan primjer u bosanskohercegovačkom društvu ove godine dobili su Ismet Veladžić i dr. Munir Mujić.

Medresa zaslužuje najljepši govor

„Akademik Enes Karić u posveti svog romana Bogovo roblje koji je, inače, posvećen Gazi Husrev-begovoj medresi piše doslovno ovako: „Kad bih znao napisati najljepšu knjigu na svijetu, posvetio bih je ovoj školi.“Ja kad bih mogao i znao održati najljepši govor na svijetu, danas bih ga, također, poklonio Gazi Husrev-begovoj medresi. Ali, pošto ja to niti znam, niti mogu, posebno u ovom stanju obuzetosti snažnim emocijama, dozvolite mi da ja ovom prilikom, ukratko, podijelim s vama neka svoja osobna iskustva s ovom školom, s nadam da će te me pravilno razumjeti, jer ja moja iskrena namjera da vam pričam, ne o sebi, nego o Medresi i brojnim iskušenjima kroz koje je ona zajedno sa svojim profesorima i učenicima prolazila, a ja se u toj priči pojavljujem samo kao živi svjedok koji je imao jedinstvenu čast i privilegiju da kroz odgojno-obrazovni proces u Medresi prođe i osjeti sve njegove faze i segmente, od učenika do vršioca dužnosti direktora Medrese“, kazao je Veladžić na početku svog obraćanja. Veladžić je, pored dugogodišnjeg rada u Medresi, bio član brojnih organizacionih odbora najvažnijih svečanosti i manifestacija, poput „Veče ilahija i kasida – Zetra `90“, urednik Preporoda, a sada je i projekt menadžer multimedijalnog projekta „Pod nebom vedre vjere“. Rođen je u Bužimu 1948. godine, završio je Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet političkih nauka u Sarajevu.

I nacionalna bošnjačka institucija

Prof. dr. hafiz Munir Mujić je rođen 1970. godine u Kiseljaku, a završio je Gazi Husrev-begovu medresu, Filozofski fakultet u Sarajevu i Fakultet islamskih nauka. Redovni je profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu u oblasti arabistike. Objavio je više knjiga, a jedan je od osnivača

Bosanskog filološkog društva i član upravnog odbora navedenog društva. Član je Centra za napredne studije, Sarajevo. Bio je ili je trenutno član redakcija časopisa: Pismo, Zbornik Sarajevskih filoloških susreta, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Context, Oriental Studies (Studime Orientale), Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, te član redakcije i jedan od pokretača elektronskog izdavaštva na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

„Gazi Husrev-begova medresa nije kroz historiju bila samo škola. Ona je decenijama bila važna nacionalna bošnjačka institucija. Ovoj staroj i zaslužnoj školi nije bilo suđeno da se poput sličnih učilišta na Istoku i Zapadu formalno razvije u univerzitet, ali su iz njenog stabla izrasle mladice Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici, Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću, Gazi Husrev-begove biblioteke, Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka u Sarajevu, Instituta za društvena i religijska istraživanja u Tuzli, naših medresa u Cazinu, Mostaru, Tuzli, Travniku, Visokom, Novom Pazaru, Banjoj Luci i drugih institucija“, kazao je, između ostaloga, Mujić u svom obraćanju i istakao: „Ova škola je za golemu porodicu njezinih svršenika bila i ostala važnim mjestom emocionalno-socijalnog odrastanja. Ona je naš Zavičaj, duhovni i emocionalni.“

Plakete laureatima zajedno su uručili mr. Dževad Pleh i dr. hafiz Mensur Malkić, a prisutnima se na kraju programa obratio i zamjenik reisul-uleme Enes-ef. Ljevaković.