Knjiga koja potiče prave vrijednosti

Ishak Alešević: “Izazovi našeg vremena i odgovornost“, El-Kalem, 2022.

Kao promatrač društvene zbilje i kretanja u Bosni i Hrecegovini i svijetu dugogodišnji imam Ishak ef. Alešević nam je, pišući i djelujući u svojoj sredini, ponudio knjigu, zbirku od 25 eseja koja nam vjerodostojno progovara o izazovima i pitanjima koje stoje pred savremenim čovječanstvom. Kako živimo u vremenu kriza vrijednosti u kome se ona ljudska dimenzija, pogotovo ona moralna i odgojna, zanemaruje to ova knjiga ima svoj puni smisao i opravdanost. A, to se od knjiga, uostalom, nadasve i očekuje. Samim time, čitajući je nužno je da spoznamo i svoju odgovornost koja i jeste prvenstveno bila u namjeri ove knjige. To je, zapravo, njena suština koja od nas kao čitalaca zahtjeva angažman. Jer, nije dovoljno samo posmatrati, nego je potrebno i djelovati.

Alešević nas kao autor vodi kroz široku lepezu tema sa poglavljima: Zašto je čitati važno i čemu intelektualci?, Vjera, religija i društvo, Etika i moral, Odgoj čovjeka, Čovjek i zajednica, Urbani čovjek, Novac, materijalizam, konzumerizam, i Pitanja koja traže odgovore. Širina ovih tema u prvi mah nam govore o interesu i pristupu autora koji svoje analize i stavove izgrađuje na osnovi sociološkog, etičkog, antropološkog i vjerskog aspekta. Tako, sagledavajući društvenu zbilju u kojoj živimo, Alešević nas upoznaje s krizom vrijednosti koja je uzrokovana gubitkom temeljnih duhovnih vrijednosti koje su uveliko narušene potrebom za onim materijalnim. Čak i knjige kao izvor znanja u toj utrci gube na značaju i svojoj vrijednosti. Naime, slika i zvuk uz podršku elektronske tehnologije brže dolaze do konzumenta čime doprinose i razvoju konzumerizma, zabave i materijalizma. No, razgrnemo li tu površnost i slijepo slijeđenje, knjige nas svojom dubinom, snagom i mudrošću mogu i trebaju osloboditi takvih pogleda i stega. Otuda je nužno, ističe Alešević, vraćati im se i iznova čitati ih. Naravno, i u onome što čitamo treba odvojiti žito od kukolja, ima dobrog i zlog znanja. Prvenstvenu zadaću pri tome imaju intelektualci koji se trebaju rukovoditi istinom i dobrom. “Zato je važno saznanje o tome iz koje duhovne i ideološke kolijevke je osoba intelektualac potekla,” navodi Alešević sugerirajući da osim znanja treba imati i posjedovanje vjere. Nasuprot su oni intelektualci, poput onih u SANU-a, koji lažu i siju mržnju među narodima.

Osvrnuvši se na sve veće podjele u svijetu u svim domenima, između krajnosti: crno i bijelo, pozitivno i negativno, dobro i loše, znanje i neznanje, bogati i siromašni, vjernici i nevjernici i dr. Alešević primjećuje kako zapad pada u dublju krizu uslijed propalog moderniteta, dok religija i pored stereotipa osvaja javni prostor. Religija se “povratila u amorfni svijet jedinki ostavljenih bez idejne povezanosti koja ih motivira, hrabri i pokreće” konstirati će on dodajući da čovjek uslijed medija koji imaju tek “formalnu komunikaciju” nema odviše vremena za razmišljanje. Otuda i značaj i reafirmiranja religije koja ima zadaću uspostaviti “intimnu komunukaciju” sa osobom i određenom grupom koja se unutar institucija postiže i samokritičnošću i prihvatanjem vlastitih slabosti. Dakako, važno je djelovati i razbijati predrasude i stereotipe jednih o drugima, te odgovor tražiti u vjerovanju koje može podariti najviše dobrote drugome.

Tražeći uzročno-posljedičnu vezu, Alešević posebno ukazuje na bestidnost u društvu koje je razobličilo ono privatno i razgolitilo ženu, pa je time i porodica izgubila autoritet i postala nemoćna u svom funkcioniranju. Izgubljene su time moralne vrjednosti, a savremeno društvo postalo “pokretna ludnica” .

Otuda i potreba traženja rješenja koje zahtjeva uspostavu odgoja za vrjednosti koje se zasigurno “formiraju pod utjecajem odgoja u porodici, potom putem socijalizacije kroz vjerske i društvene ustanove odgoja i obrazovanja” mogla bi biti jedna od pouka ove, zaista, vrijedne i nama potrebne knjige i znanja koje leži u njoj.