Živio je svoje ime

Kao što rijeka od izvora teče svome ušću, i čovjek samim rođenjem počinje put povratka Svemilosnom Gospodaru. To je istina koja svakog od nas čeka. Povratak Gospodaru dočekao je i hadži Salih Patković, dobri Allahov rob iz sela Preočica. Preselio je 26. d

Ukopan je u rodnom selu Preočica, gdje je ponikao i proveo svoj životni vijek. Prema svjedočenju mnogih prijatelja, hadžiju bismo mogli opisati riječima plemenitog Poslanika, a.s.: “Allah doista voli neprimjetne, bogobojazne, bezazlene; kada su odsutni, ne osjeti se njihovo odsustvo; a kada su prisutni, (ništa) ne zahtijevaju, njihova su srca svjetiljke Upute. Oni nalaze izlaza iz svake crne, zloslutne smutnje...”

Bio je među onim dobrim muslimanima, kojih je danas sve manje, a koje smo nekada mogli naći u svakom kraju naše lijepe Bosne. U red onih koji više vjeruju, negoli što znaju, više rade, negoli su to dužni. To su naše čvrste planine, zbog čije dobrote Allah, dž.š., spušta svoju milost u džemate. Rijetke su dženaze u okolini Viteza i Zenice koje nije klanjao te mevludi, hafiske i ikrar-dove kojima nije prisustvovao. Hadži Saliha divno opisuju riječi Jahja ibn Mu’aza: „Vjernik je stidljiva i neprimjetna osoba, više koristi nego što šteti, istinita jezika, s malo zbora, a s puno truda i rada, i s malo greški u radu. Ne radi što ga se ne tiče. Održava rodbinske veze, poštuje druge i zahvalan je. S Allahom je zadovoljan onda kada mu opskrbu stisne, blag je i pravi drug, čedan i pošten. Ne proklinje, ne psuje, ne mahaniše, ne ogovara, ne prenosi tuđe riječi, ne žuri, ne zavidi, ne oholi se, nije umišljen, ne hlepi za dunjalukom, nema dugu nadu, ne spava mnogo, niti je nemaran, ne pretvara se, nije licemjer, nije škrtica, stalno je nasmijan i vedar. Nije prezren, ne uhodi, voli radi Allaha, i zadovoljan je radi Allaha, i srdi se radi Allaha. Opskrba mu je takvaluk, a sva briga ahiret. Zikr mu je drug, miljenik Allah, a sav trud mu je radi budućeg svijeta.“

Sa saburom i tevekulom podnio je smrt kćerke, tek procvjetale kao mlada ruža, i sina, u najboljim godinama života. Kao iskreni vjernik, jak kao planina, dočekao je i mnoga druga životna iskušenja. Koliko je volio islam, muslimane i Islamsku zajednicu, svjedoči i činjenica da je četvero od petero njegovih unučadi završilo medresu.

Dženaza-namaz predvodio je imam džemata Edin-ef. Ljevaković, a kratki vazi-nasihat održao je prijatelj hadži Saliha i njegove porodice Mustafa-ef. Spahić.

“Rahmetli hadžija Salih Patković imao je ime koje znači – dobar čovjek, čovjek reda, poretka, sistema, čovjek safa... ovaj čovjek je svojim životom opravdao svoje ime. Većina ljudi iznevjeri svoje ime... Salih hadžija nikad nije izdao i iznevjerio Kur’an, islam, džemat, muslimane i zajednicu. Ja nisam uopšte tog čovjeka u životu poznavao, a on je dolazio da prati moje suđenje, i kao moj babo brinuo se o mojoj porodici. Zašto? Zato što je vjerovao da sam ja musliman i zato što je on bio musliman. Da nisam imao čime doći, ja bih mu došao pješke na dženazu, jer ovo su ljudi koji ostavljaju trag dobra, poštenja, džemata i svijesti o zajednici nama mlađima. I pred njim sam se, po izlasku iz zatvora, kad god bih ga susreo, stidio takvog karaktera, takve vjere, takvog vjernika“, kazao je efendija Spahić na dženazi.

Dok se spuštala Allahova milost u vidu lagane kiše, natapajući njegov mezar, dovu je proučio zet hadži Saliha Ibrahim-ef. Babić. Molimo Allaha, dž.š., da hadži Salihu podari Džennet, a porodici i prijateljima sabur!