Ključ je, sine, ispod bejturana

Kad bi se gdje išlo iz naše kuće u Kruševu, ključ se, redovno, ostavljao ispod ubranih stručaka bejturana ukoliko je postojala mogućnost da se neko od nas troje (otac Agan, majka Hamida i ja) ranije vratimo doma nakon obavljenih određenih poslova i obaveza. Ne mogu se sjetiti okusa čaja od bejturana, odnosno, od slatkog pelina, kako sam, u kasnijim godinama, saznao da se ta biljka zove, niti je li ga se i koliko upotrebljavalo za čaj u mojoj roditeljskoj kući s obzirom da je bilo mnogo drugih ljekovitih biljaka, jedino znam da je u našoj avliji rastao ispod strehe, uz parmake prema štali, dijelom i prema vrtu, uzvisujući se svojim stabljikama znatno više od jednoga metra. Otac bi povremeno navezao u buket bejturanove paprataste stručkove, zadio bi to za rog ispod krova, i baš ispod tog jednoga roga, blizu ulaznih vrata, u udubljenju koje se nalazilo u poprečnoj gredi, ostavljao bi se ključ od naše kuće. Bejturan je, čini mi se, mirisao i kad bi se potpuno sasušio...

Sjećam se onih užurbanih trenutaka kad bih kretao u školu a majka, držeći se za dovratak, ispraćala me ispred vrata, bilo je to u prvom, drugom i trećem razredu osnovne škole, jedna od gotovo svakodnevnih njenih rečenica bila bi: “Ključ je, sine, ispod bejturana”. Majka Hamida je uvijek imala potrebu da to svakog dana istakne, kako, eto, njezin sin, na povratku iz škole, ne bi “poljubio zaključana vrata” ukoliko bi njih dvoje otišli u neki od čaira, ili bi se majka zadržala kod koje kone na kahvi a otac se negdje zadeverao kakvim zemljanim poslovima...

Ključ od naše kuće ostavljao bi se “ispod bejturana” i kad je majka otišla s Ovoga svijeta.

Danas mi ovih deset slogova poredanih u ovoj rečenici djeluju kao da su iz kakve bosanske usmene lirske pjesme. Završetak deseteračkog sloga na -ana vrlo je podatan za neizmjerne kombinacije rima.