2. džuz

Drugi džuz sadrži ajete sure Bekare od 142. do 252. ajeta, koja je objavljena u Medini. U drugom džuzu postoje sadržaji koji govore o zajednici i određenim šeriatskim propisima koji spadaju u domen islamskih šartova, propisa i obaveza.

U prvim ajetima ovog džuza, Allah, dž.š. jasno upozorava na važnost Kible, odnosno u kojem pravcu treba du bude okrenut život pojedinca na ovom prolaznom svijetu (dunjaluku). Ukoliko životi pojedinaca budu ispravno okrenuti, nadati se je da će tako biti okrenuta i zajednica. Svaka zajednica treba da ima svoja načela po kojima postupa. Zajednica muslimana je zajednica srednjeg puta i kao takva je svjedok drugim zajednicama, kojima ukazuje na osnovne principe (prava) dostojanstva života čovjeka na dunjaluku. Božiji Poslanik je svjedok zajednici muslimana. Zato je potrebno stalno propitivanje naših postupaka u našim životima u odnosu na Sunnet Božijeg poslanika Muhammed a.s.

Nakon ispravne Kible u našim životima slijede propisi koji se odnose na drugu, treću, četvrtu i petu islamsku dužnost. Propisi koje se odnose na namaz, post, zekat i hadž ili propisi o oredoslovlju (ibadetu). „O vjernici, tražite sebi pomoć u srpljivosti i obavljanju molitve!“/153/; „ ... i koji molitvu obavljaju i zekat daju..“/177/; „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se se grijeha klonili, i to neznatan broj dana“/183-184/; „Hadž i umru radi Allaha izvršavajte!“/196/.

Izvršavanje ovih propisa od strane pojedinaca predstavlja zajedničko dobro džemata. Na ovaj način jačamo našu zajednicu. ali ujedno poručujemo o važnosti i upućenosti jednih na druge. Muhammed. a.s. u jednoj predaji zajednicu poredi sa lađom koja plovi, na kojoj ima različitih putnika ukazujući na značaj onih koji se nalaze na palubi i nemaju potrebu za vodom... Kroz obredoslovlje i čuvanje od harama nadati se je da ćemo biti putnici na palubi kojima neće zatrebati voda.

Ajeti koji počinju sa riječima „Pitaju te o...“u ovom džuzu imaju za cilj da nas potsjete na koji način Muhammed, a.s. komunicira sa svojim ashabima, te da je važno pitati i tražiti odgovor za ono što ne znamo prije nego što donesemo sud o tome. Ovaj način komunicranja jeste preventivna mjera od čuvanja harama, grijeha. Drugi džuz završava riječima: „To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito kazujemo. A ti si, zaista, Poslanik.“/249/

Allahove pouke koje je prenio Muhammed, a.s. pune su mudrosti i koristi kako za pojedinca tako i za zajednicu. Njihova primjena od strane nas predstavlja zajedničko dobro, koje ako Bog da osigurava sreću Dunjaluka i radost Ahireta.