Čestiti koji se prepoznaju u Italiji

Crtice sejjar-vaiza iz džemata IZ Bošnjaka u Italiji

Na osnovu rješenja direktora Uprave za vjerske poslove određen sam da u ovogodišnjim ramazanskim danima kao sejjar-vaiz posjetim Islamsku zajednicu Bošnjaka u Italiji. S obzirom da mi je ovo bio prvi izlazak u toku mjeseca ramazana izvan područja Medžlisa Islamske zajednice Tešanj, susreo sam se s nizom pitanja na koja nisam mogao znati odgovor, takoako da je ovo za mene bilo iznimno važno putovanje. Ono je, s jedne strane bilo pomiješano s mogućim pitanjima i odgovorima koji nose sa sobom sva putovanja, a s druge strane i sa željom da vidim kako naši muslimani provode ramazanske dane u mjestima u kojima su se nastanili i organizovali vjerski život. Društvo mi je pravio sekretar medžlisa Kasim, s kojim je zahvalno i ugodno putovati. Naš prvi susret s Bošnjacima muslimanima u Italiji bio je u džematu „Nur“ u Veroni, u prostorijama koje su vakuf Islamske zajednice Bošnjaka u Italiji. Prisustvovali smo zajedničkom iftaru koji je priredila porodica Mujkić. Tom prilikom su nas Krajišnici podučili i da postoji razlika između maslenice i masanice. Nakon iftara uslijedio je teravih-namaz, a potom i moj vaz. Sutradan sam bio hatib na džuma-namazu pred dvadesetak džematlija. Nakon toga odgovorni glavni imam Tabaković upoznao nas je s organizacijom i aktivnostima Islamske zajednice Bošnjaka u Italiji. Iz Verone smo krenuli ka Alpama, na kojima se tragovi snijega još uvijek vide, ka džematu „Ital-Bosna“u Vallecamonici, gdje je većina džematlija porijeklom iz Zavidovića. A i softa im je bio iz Zavidovića, Imad Muratović, maturant Gazi Husrev-begove medrese. On nas je s hadžijom Remzom dočekao i smjestio u hotel. Iftarili smo u porodičnom i bratskom ambijentu Remze i njegove braće. Ovaj džemat je u fazi kupovine prostora za organizaciju vjerskog života, što će im u mnogome olakšati organizaciju vjerskog života, a samim time, možda, i pitanje stalnog imama. Nakon klanjanja teravih-namaza i moga obraćanja imao sam druženje i ugodan razgovor uz kahvu. Tom prilikoma imao sam potrebu prisutnim džematlijama ukazati na značaj i razumijevanje institucionalnog djelovanja Islamske zajednice, naročito u dijasporalnim sredinama. Sljedeće naše odredište bio je džemat „Biella“. Riječ je o uređenom džematu s predsjednikom Džematskog odbora Alijom Salihovićem. Posjeduju vlastite vakufske prostorije, koje su trenutno u funkciji. Većina džematlije je iz Istočne Bosne. Prisustvovali smo džematskom iftaru koji nas je podsjetio na bosansku sofru s raznovrsnošću jemeka. Srca su im ispunjena kazivanjem o sredinama iz kojih su došli kao i o Bielli u kojoj sada žive. Na kraju našeg putovanja posjetili smo džemat „Ilm“u Piacenzi, koji odnedavno posjeduje vlastite prostorije. Svjedočio sam ugodnoj atmosferi koju zajednički grade Tešnjaci, Jajčani, Travničani, Zavidovićani i drugi. Iako smo bili daleko od Tešnja oko 800 km, ipak smo se osjećali kao kod kuće; Amir s porodicom, Arnel, Melisa, Muhamed, Vahdeta, porodice Okić, Tukić, Bejtić, Halep, Turkeš i mnogi drugi su se pobrinili za takav osjećaj. Naši ljudi su dostojni predstavnici Bosne i Hercegovine ali i Islamske zajednice u Italiji. Ponosno šire bosanskohercegovačku zastavu i bajrak islama, a Islamska zajednica Bošnjaka u Italiji uživa veliko poštovanje lokalnih zajednica. Njeni članovi to poštovanje stekli svojim poštenjem i odgovornošću prema poslu, ali i prema drugom i drugačijem. Svojim angažmanom pišu jednu novu stranicu Italije, ali i Islamske zajednice. Predanost džematlija i imama, na čelu s glavnim imamom Tabakovićem, kao i otvorenost lokalnih zajednica su dobar pokazatelj nove afirmativne Islamske zajednice u cjelini kao i lokalnih zajednica u Italiji.