Relativnost ljudskog znanja

o uzrocima i posljedicama pojava i događaja

“Propisuje vam se u određenim situacijama borba, a ona je vama mrska, odvratna, antipatična i nije vam po volji. Vi nešto ne volite i mrzite, a ono bude dobro vaše i za vas. Nekada vi nešto volite, a ono bude i ispadne zlo, šteta, nesreća i neugoda po vas i za vas. Allah zna, a vi ne znate!” (Bekara, 216) Lj udsko poimanje, razumijevanje, spoznavanje, dokučivanje i znanje o svijetu, životu, čovjeku, društvu, prirodi, svemiru, pojavama, procesima i odnosima, s obzirom da je kao i sam čovjek stvoreno je relativno ograničeno, nije statično i zakovano, nego je kao neprestani proces dinamično. Drugim riječima, nije bilo stanja i situacija da ljudi ništa ne znaju, niti će ikada sve znati. Evo na što upozorava Viliam Karlos: “Čovjek je do sada preživio zato što je u mnogo čemu bio velika neznalica. Sada kada može mnoga znanja da ostvari i primijeni (upotrebu atomske i hidrogenske bombe), on mora da ih promijeni i da pogine.” Najbolje razumijevanje i približavanje ovog suda i ocjene o nauci su Poslanikove riječi: “Allahummehfazni minel ilmi la jentefeu bihi - Allahu sačuvaj me od nauke od koje nema fajde, koristi i olakšanja na dunjaluku i sevaba na ahiretu. Stav i odnos islama prema učenju, znanju i nauci je izričit i jasan: “Ve kul rabbi zidni ilma - i kaži Gospodaru moj, Ti znanje moje uvećaj i proširi.” (Taha, 114)

Nije nikada pitanje i problem šta i koliko čovjek zna, nego u ime koga je to znanje i čemu ono služi životu ili antiživotu i je li njegova svrha, smisao, cilj služenje Bogu ili razvijanje moći da bi se vladalo i gospodarilo nad ljudima i stvorenjima. Prve dvije riječi u Kur’anu imperativno naređuju učenje, čitanje, znanje, spoznaju, razabiranje, razlaganje, analizu, sintezu, indukciju, dedukciju, diskurzivno mišljenje, teoriju, eksperiment ali i u ime koga se uči, saznaje, razaznaje i proučava svijet, život i stvarnost. “Čitaj, uči, proučavaj, saznaji u ime tvoga Gospodara koji stvara.” (Alek, 1)

Velika je nemoć i nesreća biti bez znanja i nauke, jer tada ljudi slabo i samo simbolički koriste Allahove stvorene nimete i blagodati, ali razdvajati i suprotstavljati znanje i nauku Stvoritelju i Gospodaru svih svjetova i stvorenja u konačnici može donijeti još opasnije i katastrofalnije posljedice po ljudski rod. Kada ljudi ispravan stav, nauku i znanje u ime Boga permutacijom odvoje i razdvoje te preokrenu u stav nauka naspram i protiv Boga u okviru nekakve zamišljene emancipacije i oslobađanja čovjeka i ljudske vrste svih stega, kako fizičke tako i metafizičke vrste, to neminovno vodi ljudstvo u zonu sumraka u kojoj se nikako ne mogu pratiti rezultati i dostignuti stepen razvoja nauke s posljedicama koje njena upotreba izaziva. Nauka sa svim svojim rezultatima i dostignućima izmiče moći ljudske kontrole pri njenom korištenju, primjeni i upotrebi.

Pozitivna nauka, u okviru teorijske i empirijske spoznaje insistira na nužnosti i uzročnosti. Evo kako Kur’an podučava ljude o uzrocima i posljedicama pojava među ljudima iz perspektive budućnosti: “Ako ćeš

me već pratiti i slijediti reče Musau onaj čovjek ispravno poučen budućem znanju i njegovim posljedicama, onda me ni o čemu nemoj pitati dok ti ja prvi o tome ne kažem! I potom njih dvojica krenuše, pa kad se u lađu ukrcaše, onaj čovjek je probuši. Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove?! Učinio si doista nešto vrlo krupno! A zar ti nisam rekao da se ti sa mnom nećeš moći strpjeti, kaza onaj čovjek. Ne grdi me i ne karaj za ono što sam zaboravio - reče Musa, i ne čini mi poteškoće u ovom mome poslu spoznaje. I njih dvojica krenuše dalje. A kad susretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, a Musa reče: Zašto ubi nevino i bezgriješno dijete koje nije ubilo nikoga?! Učinio si zbilja nešto gnusno i vrlo ružno. Ne rekoh li ja tebi, reče onaj čovjek, da ti dosta nećeš moći izdržati i biti strpljiv sa mnom. Zbilja, ako te nakon toga budem nešto pitao, onda se nemoj sa mnom družiti, odgovori Musa, a evo s moje strane stiže ti i opravdanje. I njih dvojica krenuše dalje i kad dođoše do jednoga grada, zamoliše stanovnike njegove da ih ugoste i nahrane, ali oni odbiše da ih prime i ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj čovek popravi i prezida. Mogao si, kaza Musa, uzeti za to djelo nagradu. Sada se rastajemo ja i ti! reče onaj čovjek - pa da ti objasnim zbog čega nisi mogao da se strpiš. Što se one lađe tiče – ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu plijenio i otimao. A dječak kad je posrijedi i što se njega tiče - roditelji njegovi su pravi vjernici, pa smo se pobojali da ih on kao sin neće na nasilje i nevjerovanje navratiti. A mi smo željeli da im Gospodar njihov, umjesto njega, podari boljeg, čestitijeg i milostivijeg od njega. A što se tiče i kada je posrijedi onaj zid - on je dvojice dječaka siročadi - jetima iz grada, a pod zidom je zakopano njihovo blago. I otac njihov bio je dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po nahođenju i rasuđivanju svome. Eto, to je objašnjenje i značenje onoga zašto se ti nisi mogao strpjeti!” (Kehf, 70-82)

Ključna aporija i antinomija nauke leži u činjenici što ona nikada unaprijed ne može predvidjeti, niti može kontrolisati rezultate i posljedice svoga razvoja i napretka, pogotovo ukoliko je rastavljena i suprotstavljena Bogu. U nauci ne postoje ljudi, svijesti i kapaciteti da kažu i priznaju: “Mogu li da te pratim - upita Musa onoga čovjeka - ali da me poučiš o čemu si ti što se tiče uzroka, rezultata, posljedica i učinaka, pojava u budućnosti, a o čemu si ti ispravno poučen i upućen?” (Kehf, 66)

Ova vrsta znanja je objavljena i ono je s one strane vremena i prostora i ono objedinjava sadašnjost i budućnost, nužnost, uzrok, kauzalnost - da je svaka pojava nužnim uzrokom izazvana i da je njegova posljedica rezultat, posljedica, svrha, smisao i cilj. Weber je rekao da samo vjera daje i određuje vrijednosti i smisao života, a nauka sredstva.

Mudri kažu inšallah i Allahu ealemu.

U Evropi živi oko 743 miliona stanovnika, a prema procjenama predviđa se da će se stanovništvo zemalja Evropske unije povećati sa 446,7 miliona u 2022. i dostići vrhunac na 453,3 miliona u 2026. (+1,5%), a zatim će se postepeno smanjiti na 447,9 miliona u 2050. i na 419,5 miliona u 2100. godini

Spovećanjem za oko četiri miliona stanovnika od 2012. godine Evropa u 2022. godini prema procjenama UN-a, koje koristi u svojim istraživanjima centar Statista, ima 743,5 miliona stanovnika. Od šezdesetih godina rast populacije u Evropi je opao i nikada stopa rasta populacije nije iznosila iznad 1, a sredinom devedestih godina, naročito 1998. i 1999. godine, stopa je iznosila minus 0,5. Dok je rast stanovništva neznatno porastao od najnižeg nivoa devedesetih godina, stopa rasta za 2020. godinu bila je samo 0,04 posto.

Dominacija Njemačke

Ako se Rusija prihvati kao evropska zemlja ona ima najveću populaciju, oko 149 miliona stanovnika. Na drugom mjestu je Turska s preko 85 miliona stanovnika. Istanbul s oko 15 miliona stanovnika je i najmnogoljudniji evropski grad, s više stanovnika od Moskve za tri miliona i za četiri miliona od Pariza. Za razliku od njih kojima je većina teritorije smještena u Aziji, najmnogoljudnija zemlja smještena u cijelosti u Evropi je Njemačka koja ima približno 84 miliona stanovnika. Nakon nje Velika Britanija s oko 68 miliona te Francuska s oko 65 miliona stanovnika. U Evropi živi oko 386 miliona žena, u poređenju s oko 361 miliona muškaraca, što je razlika od oko 25 miliona. Pedesetih godina muška populacija je rasla brže od ženske. U 2021. godini najviše je bilo osoba s 34 godine starosti.

U Evropskoj uniji 2021. godine rođeno je oko četiri miliona beba, što je blagi pad u odnosu na prethodnu godinu. Od 4,2 miliona rođenih u 2018., oko 787,5 hiljada rođeno je u Njemačkoj, što je najviše od svih zemalja članica EU. Na broj stanovnika u Njemačkoj utječe i priliv migranata u Evropu pa je ova zemlja dom najvećem broju migranata. Skoro milion migranata je našlo utočište upravo u Njemačkoj. Inače, Njemačka je druga na svijetu po broju primljenih migranata, iza Turske i ispred Pakistana. Kada je riječ o izbjeglicama iz Ukrajine veliki broj je pronašao privremeni dom na teritoriji

Evropske unije upravo u Njemačkoj, odmah nakon Poljske.

Njemačka je i četvrta zemlja po površini u Evropi, nakon Francuske koja ima najveću površinu, Španije i Švedske.

Od Turske do Bosne i Hercegovine

U 2022. godini ukupna stopa fertiliteta u Monaku procijenjena je na 2,09 kao najviša u Evropi ove godine. U Evropskoj uniji Francuska je imala najveću stopu fertiliteta od 1,79 djece po ženi. Nakon nje dolaze Irska i Rumunija te Island.

Turska je imala drugu najvišu stopu fertiliteta s prosječnim brojem od 1,88 žive rođene djece. Poslije nje od ostalih zemalja van Evropske unije dolazi Moldavija pa Crna Gora. Inače, kada je riječ o zemljama u okruženju najbolje pozicionirana po fertilitetu na ovoj listi je Crna Gora na 10. mjestu sa stopom 1,68, nakon nje Slovenija na 14. mjestu, Srbija na 22. mjestu, Hrvatska na 31. mjestu, Albanija na 34. mjestu, Sjeverna Makedonija na 37. mjestu i Bosna i Hercegovina na 38. mjestu (1,35) od ukupno 43 zemlje na listi. Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine stopa fertiliteta je još niža, tačnije 1,19. Prema ovim podacima Bosna i Hercegovina je druga u Evopi po najnižoj stopi fertiliteta, dok je prva Malta.

Bosna i Hercegovina prolazi kroz takozvanu demografsku tranziciju koju karakterizira postepeni pad prirasta stanovništva, porast mortaliteta, povećanje starosnih kategorija u ukupnoj populaciji i lagano smanjivanje prosječnog broja članova domaćinstva, postepeno preseljavanje stanovništva iz ruralnih područja u urbane centre itd. Shodno posljednjim projekcijama naša zemlja bi za 50 godina mogla izgubiti više od polovice populacije. Primjera radi, u jednoj od varijacija može se vidjeti da može doći do smanjenja populacije od 19 do 23 godine preko 40 posto, dok se sadašnji procenat stanovnika s preko 65 godina može popeti za 58 posto.