Tri muhadžirluka nene Hafize

Protekle sedmice sam imao priliku posjetiti Sjevernu Makedoniju i učestvovati na jednoj konferenciji. Put u Makedoniju je bila prilika da, po drugi put, posjetim i boravim u Tetovu. Prvi put je to bilo 1992. godine.

Tada sam s majkom i braćom stigao u Tetovo u maju 1992. gdje smo ostali narednih sedam mjeseci. Mnoge bošnjačke porodice provele su dio svojih života te godine u zapadnoj Makedoniji prije nastavka putovanja dalje. Nakon određenog vremena u Tetovo je te godine stigao i dio porodice moga oca iz Višegrada. Među njima je bila i moja pranena po ocu Hafiza.

Nena Hafiza (1900-1993) je bila supruga pradede Rasim-efendije Tabakovića koji je svoj radni vijek proveo kao imam u Višegradu. Rasim-efendija je bio stub i simbol muslimanske zajednice u Višegradu. Mnogi koji se sjećaju tog perioda se i danas sjećaju Rasim-efendije. Prije jedanaest godina je u izdanju El-Kalema objavljena knjiga “100 bošnjačkih imama iz perioda 1912-2012” u kojoj se nalazi i odrednica o Rasim-efendiji.

Kao i mnoge tradicionalne žene iz tog perioda, nena Hafiza je bila velika podrška svima ali je ostala u sjeni. Međutim, njena životna priča je posebno dojmljiva. Sudbinu nene Hafize sam ispričao prije nekoliko godina u izraelskom listu Haaretz.

Rođena Jarkoč, nena Hafiza je bila izrazito visoka, blagog izgleda i naravi. Ono što je specifično za njenu sudbinu je to da je tri puta bila u muhadžirluku. U sva tri slučaja je spas od domaćih i dželata iz Srbije potražila daleko od Višegrada. U Prvom svjetskom ratu kao djevojka, u Drugom svjetskom ratu kao majka i 1992. kao pranena. Zločini, bijeg, povratak, i početak iznova su ciklusi koji su obilježili historiju muslimana istočne Bosne u proteklom vijeku. Pored tri muhadžirluka, nena Hafiza je doživjela da je njen najmlađi sin Alija ubijen 1992. u Višegradu.

U Tetovo je nena Hafiza došla sa svojim srednjim sinom i njegovom porodicom. Tu je i ostala. Vidio sam je posljednji put krajem 1992. kada je moja uža porodica produžila za Tursku. Na ahiret je preselila 1993. godine u svojoj 93. godini.

U proteklim godinama otvarali su mi se putevi i putovanja u razne gradove i države. Ali ne i u Makedoniju. Do sada. Tačno trideset i jednu godinu nakon što sam prvi put stigao u Tetovo ponovo sam posjetio ovaj grad prošle sedmice. U Tetovo sam otišao s majkom da posjetim mezar nene Hafize i da posjetim porodične prijatelje.

Nekoliko porodičnih prijatelja je u proteklim godinama preselilo na ahiret. Njihova djeca su sada u srednjim godinama, a s njihovim unucima i unukama jezik komunikacije je engleski a ne kombinacija bosanskog i makedonskog kao sa starijim generacijama.

U Tetovu sam, trideset godina nakon njenog preseljenja, posjetio mezar nene Hafize. Rasim-efendija je preselio na ahiret nekoliko godina prije početka agresije i ukopan je na mezarju Stražište u Višegradu. Parcela pored njega bila je rezervisana za nenu. Međutim, sudbina je bila drugačije ispisana. Umjesto u Višegradu, mezar nene Hafize je na gradskom groblju u Tetovu uz ogradu i odmah prekoputa ulaza u tekiju. Na nišanu piše “Muhadžir iz Višegrada.” Rahmetullahi ‘alejhi rahmeten vasiah!